NOTTURNO

Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.

Balada iz predgrađa

I lije na uglu petrolejska lampa svjetlost crvenkastožutu

Na debelo blato kraj starog plota I dvije, tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja uđe U njezinu svjetlost iz mraka,

I licem na kojem su obično brige Pređe je u par koraka.

A jedne večeri nekoga nema, A moro bi proć;

I lampa gori,I gori u magli, I već je noć.

I nema ga sutra ni preksutra ne,I vele da bolestan leži,

I nema ga mjesec, i nema ga dva, I zima je već, I sniježi.

A prolaze kao i dosada ljudi, i maj već miriše

A njega nema, i nema, i nema, I nema ga više...

I lije na uglu petrolejska lampa Svjetlost crvenkastožutu

Na debelo blato kraj staroga plota I dvije, tri cigle na putu.
 

Zbog jedne riječi čovjeka često smatraju mudrim, a zbog jedne riječi često ga smatraju glupim. Uistinu moramo dobro paziti što govorimo."
(Konfucije)

MI O NAŠOJ ŠKOLI
Naša škola nam pruža puno toga,ali mogla bi pružiti i mnogo više.Mi znamo da situacija u Glamoču nije sjajna,a ljudi koji su u mogucnosti neka to ucine jer mi cemo im to vratiti na najbolji moguci nacin kad postanemo NETKO.A da bi postali «netko» pomažu nam naši profesori.
Naši profesori su OK.Oni nam pokušavaju prenijeti što više svoga znanja i pokušavaju da nas razumijeti u mnogocemu. Naš grad nema dovoljno strucnog kadra,pa vecina profesora dolazi iz Livna.Profesori koji predaju u šumarskoj strukovnoj školi su dip.ing.šumarstva koji rade u lokalnoj šumariji.
Pri upisu mali smo dva izbora:gimnazija ili šumarski tehnicar. Oni koji su upisali gimnaziju žele steci opce znanje te samim završetkom gimnazije otvoriti sami sebi «vrata» velikog broja svjetskih fakulteta.Oni koji su upisali šumarsku školu smatraju da ce dobiti posao odmah nakon mature, buduci da je Glamoc bogat šumom,premda i dosta njih želi nastaviti svoje školovanje upisivanjem na nekom tehnickom fakultetu.

Gimnazijalci smatraju da imaju previše predmeta,a malo vlastitog izbora,te moraju uciti predmete koji im nece trebati u daljnjem školovanju a ti predmeti im oduzimaju dosta vremena pa ne stignu sve nauciti. Posljedica toga su slabije ocjene.Uèimo cetiri jezika koje su nam nametnuli drugi a mi zelimo i svoj izbor,jer ne vole svi engleski,njemacki,latinski,te hrvatski.Naš prijedlog je da u trecoj ili cetvrtoj godini izbacimo neki predmet koji nam je «dosadan» ,a uzmemo nešto što je nama zanimljivo.
Vecina nas (99,9999%)smatra da je situacija u našoj školi OK,iako smo imali malih problema zbog štrajka.Štrajk nas je jedino omeo u druženju al mi smo to iskoristili kao izgovor roditeljima za cešce izlaske u grad.
Admira Smajic i Vanda Viskovic.

Razmišljanje učenika na stihove Tina Ujevića:

Kako je teško biti slab, kako je teško biti sam, a biti star, a tako mlad!

Tin Ujević

Usamljenost je tako blaga riječ, a tako je gruba njezina bit. Postoji li i jedan čovjek ili živo biće koje uopće želi ili može čitav život biti samo?Usamljenost "proždire" dušu čovjeka i o on se nastoji obraniti tražeći nečiju ruku kad se spotakne i riječ utjehe kad zaplače. Ali, ne trebamo biti sebični i samo primati, nego velikodušno i davati. Zaista je teško biti sam a uz to i biti slab, ali je još gore biti mlad a u duši biti star! Kako se izbaviti i ropstva samoće koja prouzrokuje psihičku i tjelesnu slabost?

Odgovor je u drugoj osobi, srodnoj duši, ali kako je naći i postoji li ona uopće ili su to izmislili neki razočarani romantičari tješeći se takvom idejom. Treba žaliti mladog čovjeka koji stoji na pragu života i koji je u bliskoj prošlosti imao bar jedno bolno iskustvo, i jedno, ali možda i neizliječivo. Takve rane su duboke i rijetko do kraja zacijele. One čovjeka tjeraju u kut, u samoću gdje trune i polako prihvata osjećaj starosti. Rijetko, ono koji su razočarani u ljubav ili prijateljstvo traže izgubljeno u nekom drugom jer se boje iste sudbine i ponovnog razočaranja. Ali , život ide dalje. Milijuni ljudi neprestano prolaze pored nas i "kroz nas". Treba se samo zuagledati i ne tražiti mnogo u nekome i sigurno će mo naći nešto slično sebi. Nećemo biti kao Diogen i tražiti pravog čovjeka sa svijećom jer taj posao Sizifov posao.

Helena Deljak

NAZAD