ŠPANJOLSKA - OSTVARENI SAN

Konačno je osvanula i ta subota! Subota kojom je započelo naše osmodnevno nezaboravno putovanje! Točno u 18 sati smo napokon sjeli u bus i puni uzbuđenja i velikih očekivanja krenuli u ostvarenje sna koji nam se već mjesecima vrtio u glavama.

Noć u busu je proletjela i već u rano jutro smo bili u Italiji. Iako nenaspavani imali smo i više nego dovoljno energije za obilazak Venecije. Već na prvi pogled Venecija mi se činila tako poznatom, kao da onamo idem po tko zna koji put. Morem okružene palače, brojni mostovi, gondole, uske mediteranske uličice s mnoštvom raznolikih trgovina, veličanstveni zvonici... Sve je izgledalo baš kao na razglednici. Obišli smo, naravno, i jedan od najpoznatijih mostova Venecije – Most uzdaha, na kojem su, prema legendi, zatvorenici mogli posljednji put baciti pogled na vanjski svijet. U moru turista iz čitavog svijeta i zanimljivih radnji uspjele smo se i izgubiti, ali zahvaljujući poznavanju engleskog jezika taj smo problem lako riješile. Nakon obilaska najromantičnijeg grada stigli smo u Lido di Jesolo, turistički gradić u kojem smo se smjestili na jednu noć. Po prvi put, otkako smo krenuli na put, malo sam odspavala, a potom je uslijedio provod. Ujutro smo svi bili zreli za spavanje jer je noć bila burna, ali za to nije bilo vremena jer smo već putovali u Veronu. Verona me se posebno dojmila. Iako je turistički grad, na ulicama ima i mnogo domaćih ljudi i u zraku se osjeća poseban talijanski duh što svakako pravi bitnu razliku između Venecije i Verone. Nezaobilazno je spomenuti posjetu Julijinoj kući gdje smo se, naravno, slikali s njenim kipom koji je već posve oronuo od silnih turista. Nakon nezaboravne Verone nastavili smo put prema našem konačnom odredištu – Španjolskoj. Ponovno smo putovali cijelu noć, a ujutro me probudio glas našeg vodiča koji nam je javio da smo stigli u Lloret de Mar. Budući da smo imali nekoliko sati pauze, prije nego smo dobili sobe, to vrijeme smo potrošili obilazeći grad umotani u dekice jer je kiša rominjala. Bilo je začuđenih pogleda turista, ali to nas nije zbunjivalo. Prva dva dana u Španjolskoj smo proveli obilazeći grad i spavajući nakon noćnih provoda do jutarnjih sati. Sljedeću noć smo išli na flamenco. Osim samog plesa moram da pohvalim vještinu presvlačenja plesača u rekordnom vremenu.  

Iako je ovo bio najskuplji izlet vrijedio je svakog centa. To što smo tamo vidjeli i doživjeli ne može se lako prenijeti riječima. Od svega, moram makar da spomenem doživljaj slobodnog pada s visine od sto metara. Bile su to nezaboravne četiri sekunde! Petak smo proveli u Barceloni koja je, između ostalog, vrlo poznata po remek-djelima Antonia Gaudija. Ono što je mene posebno oduševilo bila je katedrala Sagrada Familia koja svojim spojem otmjenosti i kiča izaziva strahopoštovanje. Ono što također fascinira je to da je gradnja katedrale počela 1882.  godine, a završetak radova je planiran 2020. godine.  Nakon obilaska parka iznad grada koji je također Gaudijevo djelo posjetili smo stadion Camp Nou koji impresionira svojom veličinom. Za nogomet u Barceloni kažu da je uzdignut gotovo do razine religije i da je godišnja karta za utakmice najveće blago koje obitelj može imati. Ja tu važnost koju oni pridaju nogometu baš i ne shvaćam, ali ako uzmemo u obzir da sam žensko, onda je to donekle i razumljivo. Nakon posjete stadionu otisli smo u sami centar Barcelone. Od umora sam gotovo zaspala u McDonald's-u, ali već je bilo vrijeme za nastavak obilaska. Neobični ulični zabavljači su na svakom koraku, ali mi već jurimo u veliki shopping centar gdje su mnogi od nas potrošili svoje posljednje novce i uz to se zadužili. Zadnje i vjerojatno najspektakularnije što smo posjetili u Barceloni bile su Magične fontane koje doslovno oduzimaju dah svojom igrom boja. Tu negdje je bio kraj našeg španjolskog sna. Već sutra ujutro koferi su bili spremljeni i mi smo se, tužni zbog odlaska, ali u jednu ruku i sretni zbog povratka kući, pozdravili s Lloret de Marom. U povratku smo posjetili čak pet gradova: Grasse, Nicu, Cannes, kneževinu Monaco i Monte Carlo. U Grassu smo obišli poznatu tvornicu parfema, a u Cannesu se prošetali „La Croisettom“ i slikali se na crvenom tepihu palače u kojoj se održava Filmski festival. Naposljetku smo posjetili i Monaco i Monte Carlo koji svojim životnim standardom ostavljaju dojam bajke u stvarnosti.
            Povratak mi je proletjeo suviše brzo i već je bilo vrijeme za rastanak s prijateljima koje smo stekli na ovom putovanju. Da je sve gotovo shvatila sam tek kad sam došla kući i vratila se svojim svakodnevnim obavezama. Ipak, svaki dan u glavi vrtim lijepa sjećanja i nadam se da ću jednog dana ponoviti ovo putovanje između sna i jave.