AKTIVNOSTI UČENIKA
Aktivnosti učenika u Srednjoj školi dr. fra Slavka Barbarića Čitluk mnogobrojne su i raznovrsne. Učenici se stalno i kontinuirano, iz godine u godinu, natječu u znanju i stvaralaštvu na razini škole, županije (kantona) Federacije Bosne i Hercegovine, kao i na razini Bosne i Hercegovine.
Natjecanje učenika u znanju i stvaralaštvu
Natjecanje učenika u znanju i stvaralaštvu, koje županijsko ministarstvo prosvjete, kulture i sporta organizira svake godine, učenici naše škole redovito sudjeluju iz godine u godinu i postižu vrlo dobre rezultate, kao i na svim federalnim natjecanjima. Federalno natjecanje iz matematike u Čitluku je održano školske 1997/98. godine, gdje je Srednja škola iz Čitluka, dana 09. svibnja 1998., tomu natjecanju bila domaćin. Učenici naše škole na tome natjecanju zauzeli su četvrto mjesto.
Osim natjecanja u znanju i
stvaralaštvu učenici ove škole sudjeluju i u drugim natjecanjima: književnim,
recitatorskim, natjecanjima iz likovnog stvaralaštva, te sportskin natjecanjima.
Učenicima su sva ova natjecanja jako zanimljiva i s radošću se u njih uključuju,
natječući se u originalnosti, posebnosti izričaja, slobodi stvaralačkog izražavanja
i sportskim nadmetanjima, upoznajući ujedno prijatelje iz drugih krajeva Bosne
i Hercegovine i družeći se s njima.
Učenici naše škole imali su do sada lijepih uspjeha na smotrama ovih
natjecanja. Učenica škole Sandra Čilić i učenik Dalibor Pehar, osvojili su
prvo i drugo mjesto na svedržavnom natjecanju učenika koji nastavu polaze na
hrvatskom jeziku iz Federacije Bosne i Hercegovine. Sandra Čilić osvojila je
prvo mjesto za kratku priču "Dijete ruže", a Dalibor Pehar osvojio
je drugo mjesto za grafičko-likovni uradak.
Od ove školske 2003./2004. godine Dalibor Pehar zaposlen je kao profesor
likovne kulture u Srednjoj školi dr. fra Slavka Barbarića, koju je polazio kao
učenik srednje škole.
Prošle školske 2002./2003. godine učenica škole Katarina Primorac na
Županijskom natjecanju u Mostaru osvojila je treće mjesto u recitaciji
poetskog teksta.
Mladi ekolozi koji djeluju u školi dugi niz godina, posebno su prošle
školske 2002./2003. godine bili aktivni. Oni su u nekoliko navrata, a pod
vodstvom profesora zemljopisa Vinka Braćića, čistili okoliš škole, gradsko
naselje Čitluk, potočić Lukoć, zatim su obišli cijelo područje Brotnja (područje
općine Čitluk) i utvrdili postojanje velikih količina smeća i raznog otpada
uz mnoge prometnice. Ustvrdili su da je nedovoljno zaštićena nakupina mulja
glinice u Dobrom Selu, a što je ostalo još od 1992. godine. Neuređeni su
ostali i površinski kopovi rudnika boksita u Čitluku i Blatnici, a najveći je
problem oko 
još potpuno neizgrađene gradske odvodne kanalizacije grada Čitluka.
Radeći sustavno na očuvanju, promicanju i unapređivanju prirode i zdravog
okoliša, mladi ekolozi naše škole donijeli su i sprovode veoma ambiciozan
program, koji već daje određene rezultate. Oni su predložili slijedeće:
potrebito je što više edukacije o ekologiji i zdravom životu i održivom
razvoju, na svim 
razinama, od tiska i javnih medija, predavanja, izložaba...
Predložili su uvođenje ekologije kao predmeta u škole. Razmjestiti kontejnere
u koje će se odvajati različite vrste otpada od papira, plastike metala,
stakla... I, dok ljudi ne shvate važnost ekologije za njihovo zdravlje, uvesti
eko-inspekciju i eko-policiju, koji bi trebali vrlo oštrim zakonskim mjerama kažnjavati
svakoga tko uništava prirodni okoliš, ili ga zagađuje.
Mladi ekolozi škole su na prošlogodišnjem Županijskom natjecanju koje
je za školsku 2002./2003. godinu održano u Međugorju, u kategoriji srednjih
škola zauzeli su drugo mjesto.
Kulturno -
sportske aktivnosti učenika
U Srednjoj školi dr. fra Slavka Barbarića u Čitluku djeluju:
dramsko-recitatorska sekcija, koju vodi prof. Marija Bulan i prof. Jadranka Medić,
etnografsku sekciju, već više od 20 godina vodi prof. Vinko Braćić, likovnu
sekciju vodi prof. Dalibor Pehar, a za sportske sekcije zaduženi su profesori
Stjepan Grbavac i Miljenko Bulić.
Osim na razini škole, veliki broj učenika uključen je u
Kulturno-umjetničko društvo "Brotnjo" Čitluk, u čijem sastavu
djeluje društvo "Mažoretkinje-Međugorje" iz Međugorja. Učenici
kao članovi ovih društava sudjeluju na svim manifestacijama u Čitluku i šire
gdje nastupaju ili gostuju ova kulturno-umjetnička društva. Na razini općine
aktivno učešće imaju ova društva, i to na manifestaciji "Berba grožđa
Brotnjo". Ova gospodarsko-turistička i kulturna manifestacija održava se
svake godine treće nedjelje u rujnu mjesecu, zatim za Dan općine Čitluk, 24.
svibnja, te na raznim drugim prigodnim 
svečanostima koje organizira Matica
hrvatska - ogranak Čitluk. Učenice IV. razreda naše škole Ivana Miletić i
Dijana Pehar, osim što nastupaju kao mažoretkinje, one su i koreografkinje
"Mažoretkinja" iz Međugorja.
Za Dan škole dr. fra Slavka Barbarića Čitluk, 24. 11 2003. godine Dramska skupina škole izvela je igrokaz za učenike i građanstvo Općine u kino-dvorani Kulturno-informativnog centra u Čitluku, i za tu uspješnu predstavu dobili općinsko priznanje za veoma uspješan nastup. Tom prigodom nastupila je i recitatorska sekcija škole.
Za dan škole 24.11. školske 2003./2004. godine organiziran je turnir u
malom nogometu. U finalnoj utakmici pobjedili su učenici koji je vodio prof.
Miljenko Bulić. (Slika: mali nogomet)
Etnografska sekcija već dugi niz godina sakuplja dragocijeno narodno blago od najstarijih vremena do današnjih dana, s ciljem da se od zaborava otrgnu običaji i bogato narodno stvaralaštvo sa ovih prostora Hercegovine. Zbirka narodnog stvaralaštva učenici su pohranili u vitrine hodnika škole, jer škola ne posjeduje odgovarajući prostor gdje bi ovo narodno blago mogli na primjeren način izložili javnosti.
Od ove školske 2003./2004. godine, a posebno dolaskom prof. Dalibora Pehara intenziviran je rad likovne sekcije. Njihova je želja u ovoj godini u Čitluku prirediti izložbu svih svojih ostvarenja na kraju ove godine.
Sportske
aktivnosti učenika
Sportske aktivnosti u školi dobro su razvijene. Tijekom cijele godine organiziraju se razna sportska natjecanja na razini škole, a učenici i ekipe iz škole sudjeluju na svim županijskim natjecanjima, te na njima ostvaruju značajne rezultate.
Na manifestaciji županijskih sportskih igara održanih 2001./2002. godine učenici Srednje škole iz Čitluka osvojili su u kategoriji srednjih škola sveukupno prvo mjesto, te veliki broj pojedinačnih 1. 2. i 3. mjesta
Rad učenika u humanitarnim akcijama i manifestacijama
Svi učenici škole tijekom svake školske godine sudjeluju u nekoliko stalnih humanitarnih akcija. Prošle školske godine 2002./2003.učenici su pokrenuli samoinicijativno humanitarnu akciju za djecu s posebnim potrebama, za koje skrbi rehabilitacijski centar "Sveta obitelj" u Mostaru. Izaslanstvo učenika sa svojim profesorima posjetili su ovaj Rehabilitacijski centar i njenom ravnatelju don Anti Komadini predali prikupljeni prilog. Tom prigodom upoznali su se sa životom i radom centra, te štićenicima ovoga centra.
Učenici svake godine redovito dva puta godišnje (u mjesecu travnju i
studenome), sudjeluju u akciji dragovoljno darivanje krvi, koju organiziraju
Klinički bolnički centar iz Mostara i Crveni križ iz Čitluka. U tim akcijama
najbrojniji su po pravilu učenici naše škole, na čelu s ravnateljem škole
prof. Velimirom Pinjuhom. U ovu akciju redovito se uključi i po nekoliko
profesora i ostalih djelatnika škole.
Učenici, također, sudjeluju i na manifestaciji: Plodovi zemlje - Dani kruha, koju svake godine organizira Ministarstvo prosvjete, kulture i sporta Hercegovačko-neretvanske županije (kantona). Godine 2000./2001. Ovo je natjecanje održano u Mostaru i te godine učenici Srednje škole iz Čitluka osvojili su prvo mjesto.
UČENICI SREDNJE ŠKOLE DR. FRA SLAVKA BARBARIĆA ČITLUK NA NATJECANJIMA U ŠKOLSKOJ 2003./2004. GODINI
U školskoj 2003./2004. godini učenici Srednje škole dr. fra Slavka Barbarića Čitluk natjecali su se u znanju i stvaralaštvu, koje je organiziralo Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulrure i športa HNŽ, i to :
na Danima hrvatskog jezika u
Mostaru,
na Federalnom natjecanju iz matematike u Ljubuškom,
na županijskom ekološkom kvizu "Lijepa naša" u Mostaru,
na Federalnom natjecanju za izradu Web stranica osnovnih i srednjih škola
u Sarajevu.
Natjecanje na Danima hrvatskog jezika u Mostaru
U sklopu Dana hrvatskog književnog jezika u Mostaru, 30. travnja 2004.
sudjelovali su i učenici Srednje škole dr. fra Slavka Barbarića iz Čitluka.
Natjecanje je održano u Hrvatskom domu Hercega Stjepana Kosače, a školu iz
Čitluka
predstavljale su učenice Marija Ćavar, II. B, opća gimnazija i Iva Primorac,
II. B., opća gimnazija. Pripremanju učenika za ovo natjecanje vodile su
profesorice hrvatskog jezika Marija Buljan i Jadranka Medić.
Učenica Marija Ćavar natjecala se s pismenim uradkom na temu: U tebi
mora gorjeti ono što zapališ u drugima, a Iva Primorac recitirala je pjesmu
"Mala kavana" Dobriše Cesarića. Tu recitaciju na gitari je popratio
učenik naše škole Josip Vasilj, II. B, odjel opća gimnazija.
(Aurelius
Augustinus)
,,Nemoj biti takav! Ne čini to! Ne sviđaš mi se takav kakav jesi! Budi veseo i susretljiv!'' Iz dana u dan odvija se razmjena takvih i sličnih poruka, zahtjeva i prohtjeva između nas i naše okoline, između mene i ljudi koje susrećem. Svi imamo neke vizije savršenog čovjeka, postupaka, načina i događanja te na sve načine želimo prisiliti druge da se po tim našim uvjerenjima ravnaju. Želimo stvoriti svijet koji bi udovoljavao našim prohtjevima i kriterijima, koji će biti dobro organiziran, ispunjen srećom i zadovoljstvom, gotovo savršen. Sagledamo li konačni ishod tih želja, zaključit ćemo da on i nije tako loš; zapravo, svi mi želimo isto, ali drugačiji su načini pomoću kojih namjeravamo ostvariti te naše vizionarske snove. Želimo promijeniti svijet mijenjajući druge, ali nikako ne možemo shvatiti da samo trebamo promijeniti sebe, svoj način razmišljanja, svoje vidike.
Doista, najteže je mijenjati sebe. Nalazimo se u korizmenom vremenu i većina nas odrekla se nekih sitnih užitaka za koje smo mislili kako možemo bez njih. I kako vrijeme odmiče, postaje nam sve teže započeti dan bez čokolade ili popiti kavu bez cigarete. Teško nam je odbaciti svoje navike, teško je promijeniti sebe. No, unatoč tome skloni smo prigovarati drugima zbog nekih njihovih propusta, bez imalo obzira. Skloni smo bez imalo srama na licu i straha u očima govoriti kako bi se drugi trebali promijeniti, iako smo i sami slični njima, možda i gori.
Taj, nazovimo ga problem, poprima i globalne razmjere. Upravitelji država često vole davati savjete svojim kolegama, upraviteljima drugih zemalja. Možda je izraz savjet blag prema onom što se u stvarnosti događa. Postavljaju se uvjeti, a postavljaju ih oni veći, moćniji, bogatiji i jači. Slabiji se moraju podvrgavati naređenjima jačih žele li opstati. Želite li biti priznati, postati bogati i poznati u svijetu, morate prihvatiti naše zakone i naše ljestvice vrednota. Bez obzira na vašu kulturu, povijest, vjeru, tradiciju i običaje koji su nastajali stoljećima, želite li opstati, prilagodite se modernom. Nije važno jesu li vaši zakoni i propisi bolji od naših, mi imamo novac i moć, mi se ne trebamo mijenjati, mijenjajte se vi po uzoru na nas. Nažalost, ovo je moderni svijet u kome su se pobrkale vrednote pa je sve teže razlikovati dobro od zla , laž od istine , iskrenost od prjevare , slobodu od robovanja .
Slična situacija je i u našoj zemlji. Silom se žele izbrisati povijesne istine jer one ne odgovaraju interesima moćnika. Tri narodnosti treba svesti u jednu uime nekog globalnog zajedništva. Hrvatski jezik nastoji se svesti na, kako ga nazivaju, bošnjački (ili nekako slično), koji nikakve veze nema s divnim jezikom Hrvata. Jezik, kultura, povijest, vjera, sve mora biti jedno, isto i zajedničko, bez obzira na njihovu nespojivost. Kao da se zaboravlja da još ima onih koji znaju povijesnu istinu i koji cijene, vole i njeguju vlastitu kulturu, tradiciju, vjeru i jezik, a poštuju tuđe. Još ima onih u kojima tinja neugasivi plamen ljubavi za naš dragi hrvatski jezik, katoličku vjeru i hrvatsku kulturu i baštinu. Smišljeno se zaboravlja i omalovažava da ima onih koji osjećaje za čuvanje tih naših svetinja žele prenijeti na sljedeće naraštaje, kojima pripada budućnost. Pitam se hoće li ikad doći vrijeme kad će pojedinci koji grade svijet, shvatiti da mogu zahtijevati od drugih samo ono što imaju kod sebe, a ne ono što bi željeli imati.
Jedna priča kaže:
U davna vremena u dalekoj zemlji Indijani živio je jedan slavuj. Za razliku od ostalih nije lijepo pjevao, ali je uvijek imao primjedbe na pjev drugih slavuja. Postao je učitelj i uzalud je danima pokušavao objasniti svojim učenicima na koji način će doći do milozvučnih napjeva. To im je bilo teško jer je učitelj mnogo zahtijevao. Ponekad bi, zanesen predavanjem, pomislio kako bi možda i on mogao lijepo pjevati, no nikad nije pokušao. Sve je više uviđao kako je jedini način da njegovi učenici postanu vrsni pjevači upravo primjer koji bi im on trebao dati. Bilo im je dosta riječi - trebali su djelo. I tako on odluči naučiti pjevati. Noću je odlazio na jezero gdje je iznova uporno pokušavao. Nije bilo lako, cijeli proces se odvijao jako sporo, ali su se istovremeno njegova taština i licemjerje smanjivali, dok su razumijevanje i životna mudrost rasli. Nakon što je zadovoljio svoje visoke kriterije, odluči jednoga jutra primjerom pokazati učenicima ono o čemu su godinama slušali. Bili su zadivljeni tako da su i sami poželjeli pjevati kao njihov učitelj. Nekima je to lakše išlo, drugima malo teže, ali na koncu svi su postigli konačni cilj: uporni i talentirani učenici postali su izvrsni pjevači. Slavuj je ostario. Sretno je proživio starost. Svakodnevno je promatrao plodove svoga truda. Divio se mladim pjevačima od kojih je s pravom očekivao da će biti bolji od svoga učitelja. Proživio je ostatak života zadovoljno i ispunjeno prenoseći novim naraštajima životnu mudrost koju je stekao. Naučio ih je kako sami moraju biti onakvi kakvima žele da drugi slavuji budu. Učitelj slavuj shvatio je: ono lijepo i plemenito što želiš vidjeti u drugome, najprije moraš imati baš ti. Stoga je u dalekoj Indijani postao svima uzorom.
Ono što želiš zapaliti u drugima, mora gorjeti u tebi.
Želiš vesele i nasmijane ljude – budi veseo i nasmijan. Želiš iskrene prijatelje – budi iskren i vjeran. Očekuješ pomoć u nevolji – budi nesebičan i pomozi drugome . Mladi smo. Želimo promijeniti svijet. Želimo više razumijevanja, poštivanja, ljubavi, mira, sreće, radosti i zadovoljstva. Ali u isto vrijeme smo bez poleta, lako se obeshrabrimo i klonemo. Pitamo se što znači kapljica ljubavi u moru mržnje, ili što će promijeniti iskrica dobrote u ognju loših namjera i zavisti. Dobro znamo da u mraku jedna svijeća može napraviti čudo. Pa tako i jedna lijepa riječ i jedan ohrabrujući pogled mogu biti iskrica koja će se razbuktati u ovom nemirnom svijetu. Jedna kapljica ljubavi može ugasiti iskru mržnje. Kad bismo svi darovali mali tračak svjetla koji je zarobljen duboko u nama, čitav bi svijet bio preplavljen svjetlošću i natopljen toplinom.
Poručujem potencijalnim reformatorima društva i svijeta, moćnicima i nemoćnima, mladima i odraslima, bogatima i siromašnima, tebi i sebi:
Želiš li razumijevanje, poštivanje, mir i sreću u svojoj obitelji, u svojoj zemlji, u drugim zemljama i u svijetu – neka ti srce bude ispunjeno nesebičnom ljubavlju, snažnom vjerom i dubokom nadom.
Budi nositelj mira, sreće, povjerenja, dobrote, optimizma, radosti i suživota!
Taj divni zadatak tvoje je pravo i tvoja dužnost. Na to si pozvan i za to predodređen!
Marija Ćavar, 2.b
Srednja škola dr. fra Slavka Barbarića, Čitluk
Federalno natjecanje učenika srednjih škola iz matematike u Ljubuškom
1.
Ivona Sušac, I. A
2.
Ivana Ćorić, I. A
3.
Marija Ćavar, II. B
4. Karolina Volarić, II. A
5.
Mario Miletić, III. A
6. Josip
Vasilj, III. B
7. Ivan Ostojić, IV. B
8.
Ivana Ostojić, IV. B.
Za ovo natjecanje iz matematike čitlučke srednjoškolce pripremale su
profesorice matematike: Ivanka Vasilj, Marina Zubac i Mirjana Paponja. Čitlučki
su srednjoškolci na ovom natjecanju postigli solidne rezultate.
Županijsko natjecanje čitlučkih srednjoškolaca na ekološkom kvizu "Lijepa naša" u Mostaru
Učenici Srednje škole dr. fra Slavka Barbarića iz Čitluka u sastavu:
Ivana Ćorić, I. A, Jelena Lovrić, II. B, Josip Vasilj, III. B i Ivan Ostojić,
IV. B, pod vodstvom profesora zemljopisa Vinka Braćića sudjelovali su u
Mostaru 23. travnja 2004. na Županijskom kvizu iz ekologije "Lijepa naša"
i zauzeli drugo mjesto. Učenici ove
škole su i prošle godine na ovom natjecanju, koje je održano u Međugorju ,
također, osvojili drugo mjesto. "Na ovom natjecanju iduće godine osvojit
ćemo prvo mjesto." - samouvjereno rekoše učenici ekolozi nakon povratka
iz Mostara.
Federalno natjecanje učenika
srednjih škola za izradu najboljih školskih Web stranica
U veljači 2004. godine učenici Srednje škole dr. fra Slavka Barbarića Čitluk, sudjelovali su na Federalnom natjecanju srednjih škola iz Federacije BiH za izradu najbolje Web stranice svoje škole. To je po prvi puta da učenici naše škole sudjeluju na ovom natjecanju. Oni nisu žalili truda da Web stranice budu što kvalitetnije i prepoznatljivije.
UČENICI SREDNJE ŠKOLE DR. FRA SLAVKA BARBARIĆA ČITLUK NA NATJECANJIMA U ŠKOLSKOJ 2004./2005. GODINI
Natjecanje na Danima hrvatskog jezika u Mostaru
Nagrađeni rad sa županijskog natjecanja:
Bistra glava
je najbolja droga
(H. Hegenbart)
Sat na starom trgu već je otkucao ponoć. U daljini se začu snažan prasak. Stara lokomotiva, polagano vozeći svojim tračnicama, susrela je tramvaj koji je jureći izgubio kontrolu i došlo je do strašnog sudara. Kakav strašan prizor! U sudaru vremena, nejasne sadašnjosti i nepredvidljive budućnosti, koje u stopu prati sjena još nezaboravljene prošlosti, ostalo je toliko žrtava. Onaj starac iz prvog vagona nakon trideset godina rada neće moći konačno ispijati kavu na terasi i čitati priče za laku noć svojim unucima, zemljoradnik je izgubio svoj posao jer se gradi neko novo parkiralište ili neboder na zemlji koju je godinama obrađivao, brojni su ostali na ulicama zbog premalo radnih mjesta, bez uvjeta za život, a neke je sa sobom odnio uragan novoga vremena, negdje daleko, u nama još nepoznat svijet. Čini se da su samo mladi ostali pošteđeni.
Ne, upravo smo mi prošli najgore - ostali smo zatočeni među tračnicama, prepuštajući se valu vremena koji je očito uzaludno tražio svoj žal. Kolike li će samo nepročitane knjige ostati iza nas, neispisane bilježnice, filmovi koje nismo odgledali do kraja jer smo žurili baš na taj tramvaj, prazne školske klupe, cipele koje u izlozima čekaju svoje vlasnice, hipoteze koje je trebao potvrditi u skoroj budućnosti onaj znanstvenik iz drugog vagona, i još toliko toga. Nestalo je osmijeha, sreće, one ispunjenosti iznutra; nastao je plač, bol, tuga, jauci, napetost, zabrinutost, neizvjesnost. Zašto je onaj tramvaj tako naglo skrenuo u zavoj? I zašto ostavlja tolike žrtve iza sebe? Postajemo zarobljenicima tračnica kojima smo se toliko voljeli voziti, robovima budućnosti kojoj smo toliko težili.
Tračak svjetla dolazi iz daljine, čuje se melodija koja nikada nije zvučala ljepše, poput najskladnijeg Mozartova djela, one nove pjesme koju smo čuli jučer u disku, onih brojnih koje nas sjećaju na nekoga ili nešto, sve jače i jače, sve bliže i bliže. Kola hitne pomoći. Bolnica. Još nikad se nije činila tako važnom, tako toplom i potrebnom, nije više bila samo stara zgrada s puno prozora. Kišne kapljice su tiho kucale na prozorska okna. To prošlost plače za svojim hrabrim vitezovima, sada zarobljenicima surove budućnosti, ovisnicima o nepredvidljivosti vremena koji neprestano čekaju novu dozu.
Najednom kročiše u sobu dvije siluete, i začuh riječi: ˝Nema šanse za njega, udarac je bio prejak. A znate, bio je i ovisnik. Njegova glava više ne…Šteta, bio je tako bistar mladić.˝ Polusvjesna pokušala sam ih prekinuti:˝Oprostite, doktore…˝ Ne odgovara mi nitko. Pokušam ponovno, opet ništa. O ne, već sam takvih prizora vidjela na nekoj od brojnih serija, zovu to stanje komom, i sad napokon znam da onima koji inače tako mirno leže i nije tako spokojno. Čujem otkucaje nekog aparata, valjda otkucaje srca mladića o kojem su razgovarali. Što ono rekoše? Ovisnik? Bistar mladić? O čemu je to ovisio? Možda o bakinim nedjeljnim kolačima, o maminu toplom zagrljaju, o telefonskim razgovorima s voljenom djevojkom, o svađama s mlađim bratom; možda je volio čitati pa su knjige i ilustrirani časopisi bili njegova droga, ili je bio jedan od onih robova modernog vremena, pa ta ovisnost nije bila tek sinonim? A bio je, godinama, žrtva lažnog ushita. Nije mario koliko će platiti, i novčanicama i glavom, za najmanju dozu. Pa ne smiju samo tako otići, odustati od njega, gubitkom te navodne bistrine koju je posjedovao nije izgubio pravo da živi. Ili možda jest? Filozof Descartes rekao je:˝Mislim, dakle postojim.˝ I taj nesretni mladić ne postoji više, tih par otkucaja tek smanjuje napetost u zraku, koja se poput nekog zlog duha podsmjehuje mojim mislima. Niotkud, snažan zvuk proleti sobom i ostavi za sobom samo glasnu tišinu, zidovi su odgovarali jekom, a onaj nekad bistri mladić prihvatio je svoj poraz, potpisao je kapitulaciju nad velikom silom s kojom se kockao, i tiho je prestalo kucati ono nekad radosno srce.
Ali ja imam priliku postojati. Moje misli, na trenutak ukliještene među tračnicama, zarobljene u tamnici bespomoćnog tijela, sada ponovno žive, i sve mi je postalo kristalno jasno: kako je moj život dragocjen dar! Kocka je ponovno bačena, i meni je darovana prilika da igram, samo sada ja pišem pravila igre. Jedina ovisnost kojoj ću se prepustiti bit će najbolja droga - bistra glava za osmišljavanje života, a svaki dan tražit ću novu dozu, ma koliko morala platiti za nju. Bit će to moja droga i neću podleći nikakvim pokušajima liječenja. S ponosom ću svjedočiti o svojoj ovisnosti, dajući primjer onima oko sebe, i onima koji dolaze poslije mene, kako da igraju igru čiji su početak i kraj već određeni, ali na njima je da pišu vlastita pravila, poštuju načela zdravog razuma, pronalaze nove putove do svoga cilja i nipošto ne skreću u slijepe ulice. Ne zaboravimo na svoju svakodnevnu, barem jednu, a može i više, dozu bistrine: makar je pronašli u nekoj dobroj knjizi, u teško rješivoj jednadžbi, u smiješku djevojčice iz susjedstva, u zlatnim nitima snova nas srednjoškolaca, u školskom zvonu, u nevelikom športskom uspjehu, u ljubavi, u povjerenju u ljude, u kratkoj molitvi, u svjetlosti, u radosti, u osmijesima i suzama, u laboratorijskom eksperimentu ili možda pokušaju dokazivanja one hipoteze za čije je dokazivanje izgubio priliku onaj nesretni znanstvenik s početka priče jer je možda izabrao krivu ovisnost ili jednostavno ušao u prebrz tramvaj.
I ne bojmo se da ćemo se predozirati jer, i sami znamo, izvor, rijeka ili jezero nikada nisu dovoljno bistri, uvijek se nađe neki kamenčić malo tamniji, ili je trska koja se nadvila nad jezerom umorna od djece koja katkad slome pokoji listić, ili bace kakav papirić u vodu te pokvare cjelokupan dojam.
Zato sebi svakoga dana osigurajmo svojim radom, trudom, ustrajnošću, svojim snovima, pozitivnim mislima, lijepim riječima i postupcima barem kap bistrine u blatu modernog svijeta u kojem živimo.
Antonia
Tomas, III. b
Srednja
škola dr. fra Slavka Barbarića Čitluk