|
Dječji memorandum roditeljima
Nemojte me
razmaziti. Vrlo dobro znam da ne mogu imati sve što želim. Ja vas
samo iskušavam.
Nemojte se
bojati biti strogi. To mi se sviđa. Pokazujte gdje mi je mjesto.
Nemojte sa
mnom na silu. To me uči da se jedino sila uvažava. Radije ću
reagirat na uputu.
Nemojte sa
biti nedosljedni. To me zbunjuje i tjera me na ti da pobjegnem od
svake obveze.
Nemojte
obećavati. Možda nećete moći održati obećanje; pa ću izgubiti vjeru
u vas.
Nemojte
vjerovati mojim provokacijama kad govorim i činim stvari samo da vas
rastužim. Mogao bih pokušati doći do još koje «pobjede».
Nemojte se
previše žalostiti kad kažem da vas mrzim. Ne mislim ozbiljno, ali
bih htio da vam bude žao zbog onoga što ste mi učinili.
Nemojte da se
osjećam manjim nego što jesam. Zbog toga ću glumiti «velikog lafa».
Nemojte
umjesto mene činiti stvari koje mogu učiniti sam. Zbog toga se
osjećam kao beba, a mogao bih vas početi doživljavati kao sluge.
Nemojte da
moje loše navike obuzmu svu vašu pažnju. To me samo ohrabruje da
nastavim.
Nemojte me
ispravljati pred drugima. Biti ću mnogo pažljiviji ako sa mnom
razgovarate tiho i nasamo.
Nemojte o mom
ponašanju diskutirati za vrijeme svađe. Ne znam zašto onda zašto
slabo čujem, a i nisam sklon suradnji. U redu je da se poduzmu
potrebne mjere, ali diskusiju odložite za kasnije.
Nemojte da
imam osjećaj kako su moje pogreške zapravo grijesi: Moram naučiti
griješiti a da se ne osjećam zlim.
Nemojte
stalno prigovarati. Ako to budete radili morat ću se početi praviti
gluh.
Nemojte
zahtijevati objašnjenja za moje ponašanje. Poneka zbilja ne znam
zašto sam nešto učinio.
Ne
precjenjujte moje poštenje. Lako me je zastrašiti pa počnem lagati.
Nemojte
zaboraviti da volim eksperimentirati. Ja iz toga učim, pa vas molim
da budete strpljivi.
Nemojte me
štititi od posljedica. Moram učiti na iskustvu.
Ne obraćajte
previše pažnje kad sam lakše bolestan. Mogao bih početi uživati u
lošem zdravlju, ako mi to bude donosilo veliku pažnju.
Ne odbijajte
me kad tražim odgovore na normalna pitanja. Ako me odbijete, vidjet
ćete da ću prestati ispitivati a informacije tražiti negdje drugdje.
Nemojte
odgovarat na smiješna ili besmislena pitanja. Ako me odbijete,
vidjet ćete da samo želim da se bavite sa mnom.
Nemojte mi
govoriti da ste idealni i nepogrešivi. S takvim je teško živjeti. Ne
brinite zbog toga što smo malo zajedno. Važno je kako smo zajedno.
Nemojte da
moja strahovanja postanu vaša tjeskoba. Tada ću se još više
uplašiti.
Pokažite da ste
hrabri!
Nemojte
zaboraviti da ne mogu odrasti bez mnogo razumijevanja i podrške;
zaslužena pohvala ponekad izostane, ali prijekor nikada.
Tretirajte me kao
svoje prijatelje pa ću ja biti vaš.
Upamtite: VIŠE
UČIM OD PRIMJERA NEGO OD KRITIKE.
I pored svega, mnogo vas volim,
volite i vi mene…
Sjeti se: „Naš
Bog, On je silan Bog!!!“
Mladić je
prisustvovao biblijskom susretu. Propovjednik je govorio o
osluškivanju Božjega glasa i poslušnosti. Mladić se u nevjerici
pitao: „Govori li Bog ljudima još uvijek?“
Nakon službe sa
prijateljima je otišao na kavu. Raspravljali su o biblijskoj poruci
koju su čuli. Nekolicina ih je govorila o tome kako ih je Bog vodio
na različite načine. Bilo je već deset sati kad je mladić krenuo
kući. Vozeći, počeo je moliti: „Bože ako još uvijek govoriš ljudima,
govori i meni. Učinit ću sve što je u mojoj moći da te poslušam.“
Vozeći glavnom
ulicom javila mu se čudna misao da stane i kupi litru mlijeka.
Protresao je glavom i glasno upitao: „Bože jesi li to ti?“ Nije
dobio odgovora i nastavio je vožnju. Ali opet, misao: „Kupi litru
mlijeka“. Mladić je razmišljao o Samuelu koji israva nije
prepoznao Božji glas pa je otrčao k Eliju. „U redu Bože, za slučaj
da si to ipak Ti, kupit ću litru mlijeka.“ Nije izgledalo teško za
jedan test poslušnosti. Uvijek može iskoristiti to mlijeko. Stao je,
kupio ga i nastavio vožnju kući.
Dok je prolazio
pokraj Vukovarske ulice, opet je osjetio poticaj: „Skreni u tu
ulicu.“ To mu se učinilo ludim i jednostavno je produžio dalje. Ali
ponovno je osjetio da je trebao skrenuti dolje. Na sljedećem
raskršću se okrenuo i vrativši se skrenuo u Vukovarsku.
Napola šaleći se
reče: „U redu, Bože, hoću.“ Vozeći se nekoliko blokova dalje od
jednom je osjetio da treba stati.
Popeo se na
travnjak i pogledao oko sebe. Nalazio se skoro u poslovnom dijelu
grada. Nije to bilo najbolje ali ni najgore naselje. Trgovine su
bile zatvorene, a većina kuća u mraku, kao da su ljudi već bili u
krevetima. Opet je osjetio nešto „Pođi i daj to mlijeko ljudima što
stanuju u kući preko puta.“
Pogledao je prema
kući. Izgledala je ako da su ljudi negdje otišli ili su već zaspali.
Već je htio otvoriti vrata auta, ali se zavalio natrag u sjedalo.
„Gospodine, ovo je ludost. Ovi ljudi spavaju i ako ih probudim bit
će bijesni, a ja ću ispasti glup.“ Opet se javio taj osjećaj da
treba poći i dati im mlijeko. Konačno, otvorio je vrata automobila.
„U redu, Bože, ako si to t,i poći ću na ta vrata i dati im mlijeko.
Ako želiš da ispadnem glup, u redu. Želim te poslušati.
Pretpostavljam da to ima svoju svrhu, ali ako se odmah ne jave,
idem. Prešao je preko ceste i pozvonio. Začuo je nekakvu buku
iznutra. Odjeknuo je muški glas:“Tko je to? Što trebate?“ Vrata su
se otvorila prije nego što je mogao pobjeći. Pred njim je stajao
čovjek odjeven u traperice i majicu. Izgledao je kao da je upravo
ustao. Imao je čudan izraz na licu i nije izgledao sretan što vidi
stranca na svom pragu.“Što je to?“Mladić je pokazao mlijeko :“donio
sam ovo.“
Čovjek je uzeo
mlijeko i sjurio se hodnikom vičući nešto na španjolskom. Zatim se u
dnu hodnika pojavila žena noseći mlijeko u kuhinju. Čovjek ju je
slijedio držeći bebu na rukama. Beba je plakala. Čovjeku su se suze
slijevale niz lice. Počeo je govoriti napola plačući: „Upravo smo
molili. Imali smo ogromne račune ovaj mjesec i ostali smo bez novca.
Nismo imali ni kapi mlijeka za bebu. Moleći, tražio sam od Boga da
mi kaže kako da nabavim nešto mlijeka.“
Njega žena
uskliknula je iz kuhinje „Tražila sam ga da pošalje anđela da nam
donese. Jesi li ti anđeo?“Mladić je posegnuo u novčanika, izvukao
sav novac što ga je imao i gurnuo čovjeku u ruku. Okrenuo se i
pošao prema autu dok su mu suze slijevale niz lice. Znao je da Bog
još uvijek uslišava molitelje…
Ta što sam ja bez
tebe
Život jeste život
s drugima!
Živjeti s drugima znači:
s njima sve dijeliti.
Ne smijem im nanositi
nikakvu bol
Moram ih prihvatiti
priznati
moram ih ljubiti.
Bez drugih
život, ljubav, sreća
puka su utopija!
Mi smo međusobno
povezani tisućama niti
Jedan život visi
o drugom životu,
ni jedan se ne razvija
bez drugih.
Razvijati se mogu
samo
pomoću njih, drugih.
Potrebni su mi drugi
ne samo zato
što mi znače.
Trebam ih i zato
što i sam mogu za njih
mnogo učiniti.
Imam oči
da otkrijem druge,
uši da ih slušam,
noge da k njima pođem,
ruke da ih prema
njima pružim
i srce da ih ljubim.
Phil Bosmans
Cvijeće sreće moraš saditi sam
|
